Koralno proleće…

Ova divna boja nam se podvukla pod kožu prošlog leta kada je kao stidljivi pratilac podržavala apsolutnu vladavinu mint boje. Ove sezone je dočekala svojih, recimo, 5 meseci (da ne kažem 5 minuta).

Ako vas zanima trend ovog leta ne smete preskočiti koralne boje. Ako vas, pak, trend ne zanima – verujem da ćete i vi voleti ovu boju jer je u isto vreme nežna i jaka, svetla i jarka.

Ime je dobila po jednoj vrsti korala čije ime se teško izgovara, pa je pojednostavljeno imenom “koralna”. Prva registrovana upotreba ovog naziva za boju datira još iz 1513. godine, iz Engleske.

Ona je nešto između roze, crvene i narandžaste,  a prema klasifikaciji koju sam pronašla postoji 5 nijansi ove boje.

Koralne boje su posebno popularne kod uređenja doma jer daju osobi utisak topline. Preporučuju se za dnevne i spavaće sobe, ali i kupatila onih kojima je uvek hladno.

Njena komplemetarna boja je tirkizna (3-1 u korist tirkizne ako želite da daju utisak jednakosti). Možda sam već pominjala, ali za svaki slucaj da kažem: sve komplementarne boje imaju određen odnos u kom se koriste kako jedna od njih ne bi “pojela” onu drugu.

Evo i nekih ideja šta obući, kako se našminkati i kako preurediti stan… a sve to u koralnim bojama. Ja sam se ovog proleća odlučila za starke i košulju, o ostalom ću već razmisliti…

PS. Ako vas zanimaju raniji tekstovi o ostalim bojama evo linka ka prvom od njih, a na kraju teksta se nalaze linkovi ka svakoj od boja.

Ovde možete videti neke moje radove sa ovom bojom koje sam pravila na Polyvore.

DIY frizure za leto 2013.

Često se setim Marininih reči. Marina ima kratku kosu. Kada sam je pitala zašto je ne pusti rekla mi je da ne razume devojke koje gaje metar kose, a uvek im je vezana i da ona neće biti jedna od njih. Vrlo ima smisla.

Ja sam, verovatno, prva među njima. Nedavno sam se pojavila na poslu isfenirana i jedan deo koleginica me nije prepoznao. Pohvalno, znam.

Proleće je, po meni, najbolje vreme za eksperimentisanje. Leti mi je vruće i samo mi je važno da sklonim kosu sa lica i vrata. Zimi samo gledam kako da se uguram u kapu ili kapuljaču, pa se svaki pokušaj frizure završi konjskim repom. Zato sam provela neko vreme tražeći frizure koje su lake za nameštanje i održavanje, a kojima bih mogla da iznenadim svoju kosu, a i okolinu.

DIY vodiče delim sa vama uz izvinjenje jer ne znam sa kojih su sajtova originalno neke od ovih slika (ja sam ih skinula sa Pinteresta kojim sam prilično opsednuta poslednjih dana).

Moj favorit je DIY koji pokazuje kako da napravite lažne šiške. On, naravno, ne dolazi u obzir svima nama koje smo poklekle pred Ombre trendom.

New in – BEAUTY

Danas sam se bavila sređivanjem šminke i kozmetike, pa pomislih da dugo nisam podelila sa vama šta sam novo kupila na tu temu.

Volim Avon. Obožavam njihove šarene kataloge i uživam dok pijem litar kafe i listam stranice. Danas ću vam pričati o tome šta sam naručila u poslednje vreme i kakva su moja iskustva.

Karmine sam počela da koristim tek nedavno. Uvek sam imala utisak da ne umem da ih stavim, a i ako uspem brzo ih pojedem. Onda sam shvatila da su mat karmini izmišljeni za one poput mene. Moja prirodna boja usana je prilično tamna, tako da mi svetli karmini ni malo ne laskaju. Zato sam se oduševila kada su nedavno izašli novi karmini iz Avona – Perfect Kiss. Ja sam se, za početak, odlučila za dva: Lacy Mauve i Smitten Red. Prvi savršeno odgovara svim dnevnim prilikama, dok je drugi onaj praaaavi crveni. Ukratko: ove karmine preporučujem ako volite karmine koji su potpuno mat.

Dugo mi je trebalo da prvi put probam Anew kreme. Pre 3 godine sam letovala u Crnoj Gori, u mestu gde je slatke vode bilo retko, a ja sam se mazala maslinovim uljem. Izbegavala sam lice, ali je ipak deo ulja stizao i do njega. Onda uveče tuširanje slanom vodom, pa sutradan opet ulje. To je dovelo do toga da mi se lice upalilo kao da sam u pubertetu. Mesecima sam isprobavala nove kreme i sredstva za čišćenje – ili su mi bili previ[e jaki ili previše slabi. Onda sam naručila i prvu Anew kremu. Ne sećam se koja je bila, pa ću vam pričati o ovima koje sad imam.

Anew Reversalist

Nešto pred Novu godinu je bila akcija gde sam dobila ovu dnevnu kremu, noćnu kremu i sredstvo za čišćenje lica po veoma povoljnoj ceni. Noćna krema mi je savršeno odgovarala (nažalost, potrošena je). Dnevna krema je, logično, dosta blaža i trenutno mi ne prija. Kada je prošle nedelje duvao jak vetar lice me je peklo i imala sam utisak kao da nisam ni stavila kremu. Sredstvo za čišćenje lica je odlično! Čak ne moram ni da skinem šminku pre umivanja – sve se skine kada se samo malo protrlja lice i oči. Dakle, mislim da je cela kolekcija odlična, samo zavisi koje je godišnje doba. Verujem da će mi ova dnevna krema dobro doći čim otopli.

Anew Vitale

Ovo je najnovija kolekcija koja se nedavno pojavila. Ja sam probala dnevnu kremu, gel za čišćenje i kremu za područje oko očiju. Nedostaje mi samo noćna krema, ali ću i nju sigurno nabaviti. Za moj ukus, ova kolekcija je vizuelno najlepša (volim kozmetiku u roze ambalaži) i apsolutno savršeno miriše. Čak je i Laki nanjušio da nešto lepo miriše iako je u pitanju samo mala količina kreme za lice. Ovu kolekciju koristim tek nekoliko dana pa ne mogu da vam pričam o uticaju na moju kožu. Ono čime sam oduševljena jeste osećaj kada se ujutro umijem i namažem kremu – imam utisak da sam puna energije!

Eto, to bi bilo to! Ja sam prezadovoljna ovom turom nove kozmetike i preporučujem vam svaki od ovih proizvoda! Favoriti? Perfect Kiss – Lacy Mauve zato što sam konačno pronašla karmin koji deluje prirodno na mojim usnama i Anew Vitale dnevna krema zato što me natera da se osmehnem svakog jutra…

Dolazi bolje vreme… Bukvalno!

Nešto se danas mislim – zašto svi da imaju mišljenje o dolasku proleća, a ja da ne iskažem svoje? Iako nam vremenski uslovi prikazuju novembar ja nekako ozbiljno verujem u dolazak proleća, a letu se radujem još više.

Ove godine je moje proleće posebno.

Pre nepune 3 godine sam pronašla onoga koga sam tražila… Mozda ne tražila – ali svakako želela. Malo pred početak prošlog proleća dobila sam najlepši prsten na svetu, a ovog proleća cu staviti prsten i na drugu ruku.

Zvalo se to novi početak ili zavetovanje na ljubav (ja nekako preferiram poštovanje kao osnovu odnosa) – za mene je miran dom centar sveta. Nema tog poslovnog ili bilo kog drugog uspeha koji može da nadomesti usamljenost…

Proleću se radujem i zato što ćemo konačno moći Lenu da vodimo gde god da krenemo i zato što ću uskoro na godišnji odmor koji planiram vrlo korisno da utrošim na biranje svih onih malih gadosti koje opterećuju opsesivno kompulsivne mlade…

U inat novogišnjim odlukama moje prolećne odluke su da više čitam, manje spavam, da jedem zdraviju hranu i pijem više vode, da redovnije idem kod frizerke i da dozvolim sebi da jedem čokoladu dok mi ne pozli (po sistemu  – plakaću sutra)!

Uradila sam i jedan sladak test na FB koji mi je rekao da je dobar tim ključ uspeha. Kada radiš u timu sa skoro 30 žena fraza “dobar tim” može zvučati kao naučna fantastika sa primesama horora, dok u mom slučaju više liči na komediju sa trenucima drame, ali sa happy end-om. Ako vas zanima šta će test reći o vašem proleću evo linka.

Za kraj, prikupih nekoliko lepih fotografija čisto kao podsetnik zašto se sve vredi radovati proleću…

A od sutra i…

Lap top iz snova: Sony Vaio S

Nisam u toku sa tehnološkim dostignućima i ne prihvatam inovativne stvari tek tako. Laki samo priča o tabletima i sličnim “novinama bez strana” dok se ja i dalje držim starog dobrog lap topa. OK, prevazišla sam desktop računare (više zbog prostora kojeg večito nemam dovoljno nego zbog bilo čega drugog), ali se lap topa ne odričem tek tako.

Sećam se svog prvog lap topa. Duboko sam verovala da je to čudo napravio neko ko podsvesno mrzi ljude. Nosiš posao svuda sa sobom, a taj posao ima u proseku 3-4 kg koja ti vise sa ramena ceo dan. Priznajem da je ponekad bio i vrlo korisna spravica. Na primer:

please install flash

Esteta po genetskom kodu a i opredeljenju, pre svega volim lepe zezalice. Ako treba da biram između lepog i funkcionalnog, uvek ću pre izabrati lepo, pa nek’ ide život! E tu na scenu stupa Sony Vaio S koji sam nedavno dobila priliku da isprobam. I lep i funkcionalan!

Onog momenta kada izvučete kutiju iz kese postaje vam jasno da u rukama držite blago… Ovo je jednostavno lap top koji ne može da vas ostavi ravnodušnim! Onaj od 15.5 inča ima manje od 2 kg težine i manje od 2.5 cm debljine. Merila ja lenjirom! Specifikacija kaže 2.41 cm ako ćemo već da se frljamo ciframa.

E sad, pošto se ne razumem u nazive i sl, pričacu vam potpuno laički. Ako vas zanimaju statistike, mišljenja IT stručnjaka ili ostale (muškracima) važne performanse pitajte Sveti Google. Ja ću samo da vam pričam ono što sam videla i što mi se dopada.

Za početak ću da se pohvalim da sam naušila sta znači “autoregulacija svetlosti”. Divna stvar! Lap top nekako zna kada je mrak, pa upali svetlo ispod dugmića (više nije termos najpametniji). Tada postaje potpuno savršen! Prelep!

Ima i neku caku zbog koje se slika kristalno jasno vidi bez obzira iz kog ugla gledate. Nema više onoga da treba da okrenete ceo lap top ili podižete sagovornika da biste nešto pokazali – iz svakog ugla se sve vidi. E sad, to je malo nezgodno kada u kafiću pokušavate da uživate u intimi svog Facebook-a, ali verujem da ovakav lap top tome i nije namenjen.

Uz novi Sony Vaio S dobijate i originalni Windows 8. Lično nisam baš videla veliku razliku između XP i 7, dok sam kod 8 videla prilične izmene. Nekako počinje da liči na MAC-ov operativni sistem (kako god se on zvao), tako da verujem da će i onima koji su navikli na Apple ovaj sistem biti vrlo prihvatljiv. Većina neophodnih prečica se nalazi skriveno sa desne strane, a moja jedina zamerka se odnosi na gašenje – bez 7 klikova nema gašenja kompjutera.

Tražeći slike kojima bih vam dočarala lepotu ovog lap topa naišla sam i na Gold edition. E to je već ozbiljna perverzija! izgleda kao da je zaista od zlata…

Ako imamo u vidu da je Sony sebi izborio poziciju gde je pre svega stvar prestiža posedovati neki od njihovih modela i neospornu lepotu svakog modela – cena nije previsoka. Naravno, ovakav lap top ne može baš svako sebi da priušti, ali ga upravo to čini posebnim. Svako ko za njega izdvoji novac može da bude siguran da neće proći neprimećeno gde god da se sa njim zatekne.

 

Zlatibor, februar 2013.

U poslednje vreme se često setim reći našeg druga Gorana koji je jednom rekao kako savršen odmor ne mora da košta puno… Ako imas sa kim da podeliš 2, 3, 5 ili 15 dana u najavi je idealan odmor koliko god novca da imaš na raspolaganju…

Juče sam, što bi rekla moja jedna je majka, ušla u četvrtu deceniju života. Mnogo strašnije zvuči od toga kakav je osećaj… Ozbiljno! Srećom pa niko na svetu ne može da te počasti kao majka…. Povodom ovog mog ulaska u novu deceniju odlučili smo da se počastimo sa nekoliko dana van grada i tako smo juče strpali Lenu u auto i  via Zlatibor.

Toliko uživam da sam zamolila Lakija da po kijametu koji je u toku “prošeta” do apartmana i donese mi lap top, kako bih sa  vama podelila dešavanja.

Na Zlatiboru nema žive duše, a to je upravo ono što smo tražili. Lena je juče promovisala novu zlatnu jaknu, koja je u roku od pola sata postala crna, kao i moje nove bele čizme za sneg. Šta će pas kad je hladno za šape, pa mora da mi se penje uz noge.

Kako se neke stvari nameštaju bez obzira na naše planove, tako je Laki dan pred polazak upoznao dečka koji drži kafanu na Zlatiboru i obećao da ćemo svratiti. Svratili smo sinoć, ostali 5 sati, a danas smo ovde već drugi put. Kafana se zove Koliba kod Milunke, a nalazi se na samoj ski stazi. Ambijent prelep, konobari baš kakvi treba da budu, a hrana bolja nego što smo mogli da zamislimo. Jedemo u proseku 5 do 7 puta dnevno, već imamo po 3 kg više u odnosu na juče i nije nam žao ni jedne sekunde.

Verovatno vas zanimaju i cene. Evo, sada smo pojeli ribić sa pire krompirom i kajmakom, teletinu ispod sača sa krompirom, salatu od kiselog kupusa, ljutu papriku sa roštilja, dve ogromne lepinje, plus dve kafe i sve to platili oko 1.800 din.

Svakako, preporučujem ovu divnu kolibu svakome ko dođe na Zlatibor! Poneli smo foto aparat, ali sam zaboravila kablove pa ne mogu da prebacim slike, zato vam prenosim slike ovog mesta sa neta, a ostajem vam dužna naše slike:

21.03.2013.

I sa samo mesec dana zakašnjenja, evo celih nekoliko fotografija sa našeg divnog mini odmora…

Lenin pokušaj da ima drugaricu se završio tako što sam je nosila nazad u restoran…

Zato je grudvi objasnila ko je gazda…

I šlag na torti – fotografija koju je Laki iz nepoznatog razloga nazvao “Drvored”

Uticaj Hobita na lepotu življenja…

I pošto sam verovatno jedna od dve osobe u gradu Beogradu koje još nisu pogledale Hobita odlučila sam da tome u čast istražim kako je ova knjiga, a zatim i film, uticala na živote onih koji je vole do ili preko granice patologije. Neki su gradili za svoju dušu, dok su drugi iskoristili popularnost ove trilogije kako bi zaradili novac. Nedavno je, na Novom Zelandu, otvoren i prvi Hobbit motel.

Lord of the Rings Residence – Barbados

Ova prelepa kuća se nalazi na Barbadosu, a ima oko 320 metara kvadratnih.

Na prvi pogled sam pomislila da su mogli malo da puste mašti na volju pošto ova kuća u nekim svojim delovima izgleda gotovo identično kao scenografija za film, a onda sam pročitala da je ova kuća sagrađena 1975. godine. Po mom mišljenju, ovo je najlepša “Hobbit kuća” koju sam videla.

The Hobbit House – Peter Archer

Ovaj arhitekta, koji je veliki fan Tolkina, je njemu u čast sagradio svoje viđenje kuće za Hobite, a na osnovu opisa iz knjiga. Ovih 60 kvadrata je pretvorio u svojevrstan muzej u kom se nalaze retke Tolkinove knjige koje je skupio tokom poslednjih 30 godina. Kućica se nalazi u Pensilvaniji u okviru njegovog imanja, na samo nekoliko minuta hoda od kuće u kojoj živi.

The Shire – Montana

Ovaj Okrug u Montani nije privatna kuća, već neka vrsta pansiona navodno namenjenog pronalasku mira i poistovećivanju sa prirodom. Pohvalno je to što imaju puno detalja koji asociraju na film ili knjigu, ali nije to sto na sajtu može da se vidi puno fotografija okoline, ali malo enterijera.

A evo i još nekih fotografija zanimljivih mesta inspirisanih ovom temom:

Novi član naše porodice

Naša porodica se proširila za još jednog člana. Njeno ime je Lena, a “firma” Nemački mali špic.

Moja ljubav prema životinjama je prilično bolesna stvar. Lutalice ignorišem jer bih ih sve dovela kući posle 2 sekunde maženja, a svoje životinje volim kao da sam im zaista majka. Bolje mene popreko da pogledaju nego nekoga od njih.

Želeli smo malog psa, jer pored dve mačke i poslova koji nam oduzimaju dobar deo dana, ne možemo da se posvetimo dugim šetnjama i istrčavanjima. Ja sam želela Jorkširskog terijera, a Laki malog špica. Kako to obično biva, Laki mi je objasnio da i ja želim špica i tako je počela potraga. Posle 5 dana iščitavanja foruma i oglasa pronašla sam jednu devojčicu u Kruševcu i zamolila za slike. Evo, ovo su slike koje sam dobila i koje će vam, verujem, dočarati zašto sam se momentalno smrtno zaljubila.

Bila sam spremna da sutradan sednem u auto i vozim do Kruševca i nazad, ali je splet okolosti doveo do toga da nju već sutradan ima ko da dovede u Beograd. Dogovorili smo cenu, mesto i vreme sastanka. Autobuska stranica, kod Simpa, 17:30h. Spremila sam transporter i peškire da joj ne bude hladno, ali nisam planirala da će to biti prvi dan mećave koju smo imali u decembru. Grad je bio zavejan, a ja sam shvatila da bi se ona u transporteru smrzla i planirala da je stavim u jaknu.

Dođem na dogovoreno mesto i vidim dečka koji u ruci drži kutiju od pašteta (Neoplata, ako nekoga zanima), a iz jedne od rupica za vazduh viri crni nos. Dam pare, kutiju pod mišku i trk u ugrejana kola. Na pola puta shvatam: JA SAM DALA TOLIKO I TOLIKO PARA ZA NOS! Ja pojma nemam šta je u kutiji! Panika koji sam osećala dok sa išla ka kolima, pa i onda kada sam već histerično čupala selotejp sa kutije se ne može prepričati. Svakako, kutija je otvorena, a iz nje je izvirila Lena – najslađi pas na svetu! Evo naše prve fotografije:

Od tada je prošlo skoro 2 meseca, a Lena sada ima celih 3 meseca i 12 dana. Danas je išla u prvu ozbiljniju šetnju kroz Knez Mihajlovu, a upoznali smo i Kalemegdan. Muku smo mučili da naučimo da se piški na novine (pseće pelene nama služe isključivo za ležanje), a sada dolazi vreme da naučimo da se to radi napolju. Nepravda! Prvo psa učiš da piški u kući, a onda ga učiš da to ipak ne treba tako. Pa i ja bih lajala da me neko tako pravi budalom!

Isplela sam joj 3 džempera jer nam je veterinar rekao da joj treba topla odeća tokom zime. Jeste ona čupava ali je niska pa joj je hladno po stomaku. Još smo na poklon dobili i nekoliko haljinica, tako da će Lena biti jedna ozbiljna devojčica samo kada nauči da se ponaša kao dama (pozdrav za Dinu). Za sada se šetnja svodi na red lajanja, red vrtenja u krug, red drhtanja, pa novi krug…

Pošto je još uvek prilično nemoguće uloviti je kada je mirna, evo nekoliko fotografija gde smo uspeli da je slikamo, a da ne bude “razmazana” na slici.

A danas smo bili i u poseti Smart Office-u i ovekovečili prvi susret:

Ne mogu oni toliko da hakuju koliko ja mogu da se iznerviram zbog toga…

Neki od vas su primetili dražesnu poruku na blogu prethodnih dana “Sorry, you have been hacked by…”.

Imala sam čast da me za 3 dana napadnu čak iz dve države: Brazil i Bangladeš. Međunarodni skandal u najavi je izbegnut zahvaljujući podršci ljudi iz Verat.net-a. Neki tekstovi su izgubljeni, ali je ta šteta minimalna.

Elem, uđem ja pre nekoliko dana da sa vama podelim nešto nadasve pametno kad ono… Mogla bih teorijom zavere da se zakunem da je u pitanju Američka zastava koju sam pominjala onomad, a teorijom zdravog razuma ću vam priznati da sam bila laka meta. Mali Đurica je verovao da “neće mene”.

Pokušavala sam sama da se spasim, shvatila da ne ide, dobila ceo back up od Verat-a, sedela sinoć do pola noći i ništa. Jutros sam bila dobih sat na telefonu sa njima i posle 3 sata borbe blog je ponovo na nogama. Zato ću ovaj post posvetiti tome da sve korisnike wordpress-a podsetim da zaštite svoj blog (ni sama nisam znala koliko smo podložni ovakvim napadima). Momak iz Verat-a mi je podesio sve što je mogao, ali me je savetovao da pojačam zaštitu nekim od plugin-ova. Odlučila sam se za BulletProof Security i nadam se da nisam pogrešila.

Da ova priča ne bi bila previše sumorna, evo malo da probam da vam nateram osmehe na lica.

FAZE U OTKRIVANJU DA VAM JE BLOG HAKOVAN:

1. Kuvate kafu, na um vam pada odlična ideja za tekst i jedva čekate da sednete za kompjuter. Palite browser, a u glavi već motate uvodne rečenice…

 

2. Klikćete na prečicu ka svom blogu i vidite poruku da ste hakovani. Brzinom svetlosti gledate u prostor gde piše adresa i molite Boga da ste na tuđem blogu i da problem nije vaš.

3. Priznajete sebi da problem jeste vaš i da vas čekaju sati posla. Istovremeno nemate pojma kada ste uradili poslednji back up. Na trenutak zauvek odustajete od blogovanja.

4. Počinjete da besnite jer ne znate čime ste to zaslužili. Pokušavate sami da nađete rešenje. Posle nekog vremena shvatate da nema spasa i od provajdera host usluga dobijate osnovne informacije. Posle toga provodite 3-7 sati u iščekivanju neminovnog – shvatanja da, ipak, ne znate baš sve.

5. Podvijate rep, priznajete da ne znate, pozivate Verat.net (u mom slučaju) i ubijete u pojam momka koji vam pomaže. Sada ste u fazi pred plakanje.

6. I taman kada mislite da za vas nema pomoći, taj momak koji vam pomaže shvata to isto i kaže da će vam se javiti. Posle sat vremena vas poziva i obaveštava da je blog ponovo u funkciji. To dođe kao ona reklama za kreditne kartice – neke stvari su “priceless”!

7. I pošto ste prinudno prošli malu školu “samozaštite na blogovanju” zaista verujete da vam ti hakerčići više ne mogu ništa. Samo vas gledamo!

Za kraj, želim da se zahvalim Vladi iz Verata na svim živcima koje je za mene imao, kao i da preporučim njihove usluge onima koji traže web hosting. Ja ih neću menjati!

Victoria’s secret show 2012

Nedavno smo pričali o najavi modne revije verovatno najpoznatijeg brenda donjeg veša na svetu. Navikli smo da ta revija ostavi većinu nas bez daha – neke prelepim ženama, neke zanimljivim i perfektno izvedenim modelima. Mene oduševljava sve! Osim izbora muzičkih zvezda ove godine, posebno Biberceta, ali to ćete videti na kraju.

Ove godine, moji favoriti su modeli u kojima manekenke izgledaju kao da su procvetale… Znam da sada niko ne želi da “sluša” moje mišljenje, pa vas ostavljam da uživate u fotografijama sa sinoć snimljene revije (celu reviju možete pogledati 04. decembra na kanalu CBS ili sutradan bilo gde na internetu).

Evo malo muzičkog mix-a. Kako vam se čini? Jel’ do mene ili do njih???

please install flash

A evo i kako je izgledao izbor manekenki za ovu prestižnu reviju. Što se mene tiče – sve su predivne!

please install flash

 Ovde možete pogledati kako je to izgledalo prošle godine, a ovde istorijat brenda Victoria’s secret.

Kako se vama čini nova revija? Da li vam je lepša od prethodne?